Cudoviste sa tavana

Cudoviste sa tavana

 

Prvi put se culo za to cudoviste kada se jedan djecak popeo na tavan da potrazi neku staru knjigu. Bilo je mracno, ali izmedju sjenki, djecak je jasno ugledao dva oka koja ga prodorno gledaju odozgo, sa uzasnim izrazom na licu. Oci su bile velike, udaljene jedno od drugog vise od metra, pa se samo moglo pretpostaviti kolika je glava tog stravicnog bica. Djecak je vrisnuo koliko ga je grlo nosilo, otrcao i zakljucao vrata, ostavljajuci cudoviste da rezi na tavanu.

Nekoliko sledecih dana, ljudi u selu su zivjeli u strahu. Rezanje sa tavana i udaranje po vratima se nastavilo, a vijest o uzasnoj prirodi tog stvora prosirila se po okolini. Ovi stravicni zvuci i udarci su postajali sve gori, ali niko se nije nasao dovoljno hrabar da ode na tavan i suoci se sa cudovistem.

Nedugo zatim, pored sela je prolazio jedan norveski ribar. Nekoliko dana ranije njegov brod za lovljenje kitova se nasukao, a on sam je licio na opasnog, starog, morskog vuka; izgledao je stvarno opasno. Jedan covjek iz sela ga je upitao da li bi im pomogao oko strasnog cudovista. On nije oklijevao, samo je trazio za uzvrat malo novca. Medjutim, kada je prisao tavanskim vratima i cuo rezanje monstruma, sisao je dole i zatrazio mnogo vise novca. Takodje je zatrazio nesto alata i veliku mrezu. Ako vec pobijedi to cudoviste, zeli da ga ponese sa sobom kao trofej.

Cijelo se selo skupilo i gledalo Norvezanina kako otvara vrata od tavana i ulazi unutra. Zaculo se i duboko, strasno rezanje. Nakon sto je ribar usao unutra, uskoro se vise nije nista culo.

Seljaci vise nikada nisu vidjeli Norvezanina, niti su culi rezanje cudovista. A niko se ni dalje nije usudjivao da ode na tavan.

Hoces da cujes sta se dogodilo iza tih vrata ? Jesi li siguran ?

Dobro onda. Kad je Norvezanin otvorio vrata, ugledao je Olafa, svog ogromnog i hrabrog kormilara. Njegovo oko se takodje vidjelo u ogledalu, tako da je izgledalo da oba ova oka pripadaju istoj glavi. Drugo Olafovo oko je bilo vec godinama prekriveno crnim povezom. Oba covjeka su vikala na svom jeziku, dok je ribar objasnjavao svom zarobljenom drugaru da su mu strasljivi seljani dali toliko mnogo novca da ce moci sebi da kupe novi brod i nastave sa ribarenjem. Uspjeli su zatim nekako da se iskradu sa tavana i nestanu zauvijek iz sela.

Tako je strah, i samo strah, osiromasio citavo selo, a omogucio ribarima da se oporave od gubitka.

To se desava i dalje, svakodnevno. Bezrazlozan strah navodi nas na gluposti i cesto omoguci drugima da nas iskoriste.