Iznendjen, djecak je otisao da sebi kupi slatkisa.
Vratio se kuci srecan, da srecniji ne moze biti, ali kada se pogledao u ogledalo,
i dalje je imao tuznu facu. Kupio je onda tonu igracaka i raznih gluposti, ali
je i dalje izgledao tuzno u tom ogledalu. Iznerviran, stavio je ogledalo u
cosak.
„Kakvo uzasno ogledalo! Prvi put vidim neispravno
ogledalo u zivotu!“ – cudio se on.
Tog istog popodneva, izasao je na ulicu da sebi kupi
par igracaka, ali dok je isao kroz park, sreo je jednog malog djecaka koji je
neutjesno plakao. Djecacic je plakao tako tuzno i izgledao je toliko usamljeno,
da je bogati djecak zastao i upitao ga sta mu je i kako moze da mu pomogne.
Djecak mu je rekao da je izgubio svoje roditelje.
Zajedno su krenuli da ih traze. Posto je mali djecak i
dalje plakao, bogati djecak mu je kupio slatkise da ga razveseli. Konacno,
nakon dosta lutanja, pronasli su roditelje, koji su zabrinuti trazili svog
malog sina.
Bogati djecak se pozdravio sa njima i, posto vise nije
imao novca kod sebe, odlucio da se vrati kuci. Cim je usao u svoju sobu,
primjetio je neku cudnu svjetlost u uglu svoje sobe. Prisao je, ugledao
ogledalo i shvatio da svjetlost isijava iz njegovog tijela, toliko je zracio
srecom.
Shvatio je i misteriju tog ogledala – magicnog ogledala
koje je moglo da odrazava samo stvarnu srecu onoga ko se u njemu ogledao.
Razumio je da je to bila istina; osjecao se stvarno srecan sto je pomogao tom
malom djecaku.
I otada je, svakoga jutra, kada bi se ogledao i kada
ne bi vidio taj posebni sjaj, znao sta treba da uradi.
No comments:
Post a Comment