Kako reći NE

Ćao!

Zovem se Marko i imam jedno pitanje jer sam čuo da se ovdje može doći do odgovora.

Ja imam problem jer ponekad ne znam da kazem NE kada me neko pita da mu nesto dam ili kada mi zatrazi neku uslugu (a ja stvarno ne zelim to da dam ili da uradim).

U stvari, lakse mi je da kazem ne kada se radi o nekom do koga mi nije stalo (na primjer neki drug koji mi i nije vazan drug, to jest sa kojim i ne volim da se druzim). Nije mi tesko da kazem ne ni kada sam siguran da se ta druga osoba nece na mene naljutiti.

Problem je kada mi nesto trazi drug do koga mi jeste stalo, na primjer moj najbolji drug, a meni se to STVARNO ne daje ili ne radi (na primjer trazi mi moju omiljenu igracku ili najvredniju slicicu, ili trazi da uradimo nesto sto je meni glupo i slicno).

Cao Marko,

Drago mi je da si mi pisao jer je ovaj tvoj problem veoma cest i zajednicki mnogoj djeci. I to je pogotovo cest kod dobre djece koja su nesebicna i voljna da svima pomazu. Hajde da vidimo o cemu se, u stvari, ovdje radi i zasto uopste dolazi do tog problema.

Zamislimo jednu kucu sa ogradom oko nje. Oko nje su druge kuce sa svojim ogradama. Svaka ograda ima kapiju, a svaka kuca svoja vrata.

Zamislimo sada da su te kuce sa ogradama ljudi ili djeca. Svaki covjek i svako djete ima svoju sopstvenu kucu i svoju ogradu (svoje misli, osjecanja i tijelo). Unutra se svako osjeca sigurno i udobno i moze da radi sta god pozeli, a niko nema pravo da udje nepozvan ni kroz kapiju ograde ni kroz vrata kuce.

To su nase unutrasnje granice. I svako od nas je zaduzen da cuva i brani svoje granice. Ponekad se roditelji ponasaju kao da nema granica izmedju njih i njihove djece (pogotovo kad su mala) i upadaju preko djecije ograde i u kucu bez dozvole. To rade jer se plase da dijete ne smije da bude samo u svojoj kuci, ali se varaju i ne bi trebalo to da rade, jer dijete moze da ih pozove kad i ako su mu potrebni, a ne da tako upadaju sami.

Kada neko upadne preko nase ograde, mi se osjecamo lose jer znamo da to ne bi trebalo da radi. Ali ako se radi o nekome ko nam je drag i koga volimo, onda se osjecamo jos gore, jer nam je sad jos i krivo sto to radi onaj ko nam je drag.

Umjesto da mu fino i mirno kazemo da to ne treba da radi i da izadje, mi popustimo da se ne bismo posvadjali. Ili zato sto se bojimo da nas onda ta druga osoba vise nece voljeti ili htjeti da se sa nama druzi. Ali se zato odmah MI osjecamo lose, nije nam pravo, povredjeni smo.

Kada to uradimo jedanput, ta druga osoba ubrzo pocne da se ponasa kao da ograde ni nema, pa sad svaki cas ulazi u nase dvoriste, a ako i tada ne reagujemo, ubrzo ce poceti da nam upada nepozvana i u kucu i to kroz prozor! A tek onda cemo se osjecati lose i nesigurno i kao da nas je neko opljackao. Osjecacemo se GROZNO i vjerovatno cemo postati puni ljutnje i nezadovoljstva prema nama samima, jer nismo uspjeli da odbranimo svoje granice.

Da se to ne bi desilo, vazno je da drugome kazemo NE kada pokusa da upadne preko nase ograde (djeca imaju pravo da to kazu  ne samo svojim drugovima vec i roditeljima i starijima). To moze da bude : “Zao mi je, ali to je moja omiljena igracka/najvrednija slicica i ne mogu da ti je dam.” – “Ne zelim to da uradim jer mislim da je glupo. Radi to bez mene.” – “Ne mogu sada da idem na igraliste, jer zelim da radim nesto drugo. » - « Ne zelim da igram igrice u kuci, radije cu otici napolje kad je lijepo vrijeme.” – “Ne zelim da treniram taj sport, zelim da treniram ovaj.”

A jos je vaznije da uradimo bas to sto smo rekli da cemo uraditi. Tako ce ta druga osoba shvatiti da mislimo ozbiljno i da nema koristi od toga da nas ubjedjuje da popustimo. Ako se neko i naljuti i pocne da nas ucjenjuje ili prijeti da se vise nece igrati sa nama, mi cemo biti svjesni da to NIJE NASA KRIVICA – jer mi samo branimo svoje granice, sto je nasa obaveza prema nama samima. I zbog toga cemo se osjecati mnogo, mnogo BOLJE.

A dokazano je i da te druge osobe (pogotovo one koje nas stvarno vole a nisu samo sa nama da bi nesto izvukle od nas) brzo to shvate i pocnu da postuju nase granice, bez problema, bas kao sto i mi treba da postujemo njihove. Tek tada se drugarstva stvarno ucvrste i traju nam citavog zivota.