Bio jednom jedan djecak koji je najvise na svijetu volio
da pobjedjuje. Volio je da pobjedjuje u bilo cemu: futbalu, kartama,
video igricama…bilo cemu. A posto nije podnosio da izgubi, postao je pravi
strucnjak u raznim trikovima i varanju. Mogao je da prevari u gotovo svakoj
situaciji, a da ga niko ne otkrije, toliko se izvjestio u varanju. Tako je
uspijevao uvijek da pobijedi, a da ga nikad ne uhvate.
Pobijedio je toliko puta da su ga svi gledali kao
sampiona. To je ujedno i znacilo da niko nije ni zelio da igra sa njim, bio je
toliko ispred svih ostalih. Jedini koji je htio da igra sa njim, bio je jedan
siromasni djecak, koji je bio i mladji od njega. Sampion je stvarno uzivao da
pobjedjuje tog jadnicka, tako da je ovaj uvijek ispadao smijesan i drugi su mu
se smijali.
Medjutim,
sampionu je sve to ubrzo dosadilo. Trebalo mu je nesto vise, pa je odlucio da
se prijavi na drzavno takmicenje u video igricama, gdje bi mogao konacno da
dobije dostojnog protivnika. Na takmicenju je jedva cekao da pokaze sve svoje
vjestine, ali kada je pokusao da koristi svoje trikove ili da vara, to mu nije
polazilo za rukom, jer bi sudije to odmah primjetile i onemogucile ga.
Osjecao se uzasno osramoceno: bio je dobar igrac, ali, bez
varanja nije mogao da pobijedi nijednog takmicara. Uskoro je bio eliminisan i sjedio
je na klupi, tuzan i zamisljen. Konacno, saopstili su ime pobjednika
takmicenja. To je bio onaj siromasni djecak sa kojim je stalno igrao. Onaj koga
je on uvijek pobjedjivao.
Ovaj nas djecak na kraju je shvatio da je siromasni djecak bio
mnogo pametniji od njega. Njemu nije bilo vazno to sto je cesto gubi, zato sto
je on zelio da nauci kako se igra, i to je uspio upravo zahvaljujuci tim svojim porazima. Na
taj nacin, ne bojeci se mnogobrojnih poraza i gubljenja, postao je na kraju pravi sampion.
Od tada je i djecak koji je volio da pobjedjuje, odustao od
toga da pobjedjuje stalno. Bio je srecan da izgubi ponekad, zato sto je tako
ucio da pobjedi onda kada mu to bude zaista vazno.
No comments:
Post a Comment