Magicna stolica

Bio jednom djecak koji se zvao Mario i koji je volio da ima puno prijatelja. Cesto se hvalio time koliko prijatelja ima u skoli i kako on moze biti prijatelj sa svakim.

Jednoga dana djed mu je rekao: „Mario, kladim se, u kesu kokica, da nemas toliko prijatelja koliko mislis da imas. Siguran sam da su ti mnogi od njih samo poznanici, partneri u igri i glupiranju.“

Mario je opkladu prihvatio bez oklijevanja. Ipak, nije bio siguran kako do provjeri da li su mu njegovi skolski drugovi pravi prijatelji ili nisu, pa je pitao djedu. Starac mu je odgovorio:

„Imam bas ono sto ti je potrebno, eno ga na tavanu. Sacekaj trenutak.“

Djed se ubrzo vratio sa tavana kao noseci nesto u rukama, ali Mario nije mogao nista da vidi.

„Uzmi. Ovo je veoma posebna stolica. Posto je nevidljiva, vrlo je tesko sjesti na nju, ali ako je poneses u skolu i uspijes da sjednes na nju, aktiviraces njene magicne moci i moci ces da vidis ko su ti pravi prijatelji.“

Odlucan i hrabar, Mario je uzeo neobicnu nevidljivu stolicu i odnio je u skolu. Na odmoru je zatrazio od drugova i drugarica da stanu u krug, a on sam je stao u centar sa svojom stolicom.

„Nek se niko ne mrda. Sad cete vidjeti nesto fenomenalno.“

I Mario je pokusao da sjedne na stolicu. Posto je nije vidio, promasio je i pao pravo na dupe. Svi su se dobro ismijali.

« Cekajte, cekajte, samo mali tehnicki problem je u pitanju », rekao je i ponovo pokusao. Ali, ponovo je promasio sjediste, sto je izazvalo jos vise iznenadjenih pogleda, ali i poneko zlurado smijuljenje. Mario se nije dao obeshrabriti. Pokusavao je da sjedne na magicnu stolicu, i nastavljao da pada na pod…dok, odjednom, kad je pokusao da sjedne - nije pao. Ovoga puta je stvarno sjedio…

Tada je konacno iskusio magiju o kojoj mu je govorio djed. Kad je pogledao okolo, vidio je Djordja, Luku I Dijanu – njegovo troje najboljih prijatelja – kako ga drze da ne padne. U medjuvremenu, mnogi od onih koje je smatrao prijateljima, nisu uradili nista, izuzev sto su mu se smijali i uzivali u svakom njegovom padu.

Onda je predstavi dosao kraj. Odlazeci sa svoja tri najbolja druga, Mario im je objasnio kako je njegov djed bio mudar i kako je smislio nacin da mu pokaze da su nasi pravi prijatelji oni koji brinu o nama, a ne samo oni koji se igraju ili glupiraju sa nama. Jos manje je prijatelj onaj ko uziva u tvojoj nevolji ili nezgodi.

Te veceri je cetvoro djece otislo kod Mariovog djeda da mu plate opkladu. Proveli su divno vece slusajuci price, uz kokice. Od tada, koristili su magicnu stolicu za testiranje prijateljstva jos nekoliko puta. Ko god bi prosao taj test, postao bi im dozivotni prijatelj.