Hrabri poglavica Nerino

Kada je mladi Nerino izabran za poglavicu svog plemena, svi su očekivali da će se on sav posvetiti tome da ubije strašnog zmaja koji je terorisao selo vijekovima. Iako je obećao da će konačno uništiti to čudovište, nije izgledao nimalo ni hrabriji ni jači od svih ostalih koji su več pokušali to da urade i niko mu nije davao ni godinu dana života. Naime, upravo toliko vremena je bilo potrebno da novi poglavica smisli taktiku, odabere i obuči svoje ratnike i krene na vrh vulkana gdje se skrivao zmaj. Tamo bi, na žalost, borba trajala svega nekoliko sati i nikad se dosad niko nije vratio živ u selo.

Međutim, ništa od toga se ovoga puta nije događalo. Nerino nije ni okupio, a kamoli obučavao svoje ratnike. Kada je došlo ljeto – vrijeme kada zmaj napada i teroriše selo, sve što je učinio bilo je da naredi da se selo premjesti na drugo mjesto.

Svi su zabrinuto i nestrpljivo gledali u Nerina i ništa im nije bilo jasno. Kada su ga upitali da li uopšte namjerava da ubije zmaja, samo je rekao:

-  Naravno, srediću tog zlotvora, samo sada još nije pravo vrijeme za to.

Godine su prolazile, a ništa se nije događalo. Nerino je sada već postao sijedi starac i mada je mnogo života bilo sačuvano zahvaljujući tome što je svake godine pomjerao selo i nije ni pokušavao da se bori sa zmajem, svi u selu su ga smatrali velikom kukavicom.

Onda je, jednog dana, kada to niko nije ni najmanje očekivao, u sred zime, nakon što je pao snijeg koji inače vrlo rijetko pada u tom kraju, Nerino okupio nekolicinu ratnika. Krenuli su prema vulkanu, po užasnoj hladnoći i to u sred noći.

Kada su stigli na vrh, ispred zmajeve pećine, i dok su drugi počeli da izvode rituale pripreme za smrt, Nerino je samouvjereno sam ušao u pećinu. Kada su mu se drugi ratnici pridružili, našli su ga kako stoji na zmaju. Ovaj je samo bespomoćno pištao i drhtao. Nije pružao ni najmanji otpor i zajedno su ga vrlo lako zavezali i odvukli u selo.

Kad su stigli u selo, svi su htjeli da čuju kako je Nerino savladao strašno čudovište. Kad su se baš svi stanovnici okupili, Nerino je počeo svoju priču:

-       Nikad nisam ni imao namjeru da se borim sa tako moćnim čudovištem. – rekao je na zaprepašćenje svih. Sada su ga još pažljivije slušali.

-       Zar niko od vas nije primjetio da ovo čudovište nikada ne napada kada je jako hladno? I da su mu nakon hladnoće napadi slabiji i da vatra koju bljuje nije ni blizu tako pogubna kao tokom ljeta? Sve ove godine ja sam, u stvari, čekao jaku zimu! Nisu nama bili potrebni ratnici, nego jaka hladnoća. Konačno sam je dočekao. Kad sam ušao u pećinu, zmaj je bio tako slab da nije ni pokušao da mi se suprotstavi. Konačno je došao kraj smrti i borbama, sada će zmaj biti u našoj službi.

Svi su čestitali poglavici na njegovoj mudrosti, a najviše upravo oni koji su ga najviše kritikovali da je kukavica.

I tako su svi, čak i oni najnestrpljiviji u selu naučili da strpljenje ponekad može biti mnogo korisnije od akcije, čak i kada je za njega potrebna hrabrost da prihvatiš da te drugi zovu kukavicom.