Upornost i odlučnost

Bila jednom četri sjemena, četri dobra druga. Nakon što je jednom zaduvao snažan vjetar, odnio ih je sve četvoro pravo u džunglu, na jedan mali proplanak. Ostali su tu zajedno, zadovoljni što će izrasti zajedno u predivno drveće.

Pripremili su se za klijanje i rast, ali su ubrzo shvatili da to neće biti tako lak zadatak. Naime, baš na tom proplanku bilo je mladih majmunčića, koji su se zabavljali tako što su bacali banane na svaki novi izdanak koji bi se pojavio iznad zemlje. Osim što su tako vježbali gađanje bananama, spriječavali su da na proplanku izraste bilo koje drvo, a uz to su se i ludo zabavljali.

Kada je prvo sjeme proklijalo i izbacilo svoj mladi izdanak napolje iz zemlje, odmah je bilo pogođeno bananom i prepolovljeno. Užasnuto, sve je odmah ispričalo svojim drugarima i svi su se složili da treba da odustanu i ostanu pod zemljom dok god majmunčići ne odu odatle. Svi sem jednog. Ono je pomislilo da treba bar da pokuša.

Drugi su mu odmah rekli da nema nikakve šanse i da se uzalud trudi. I stvarno, čim je njegov izdanak izašao izvan zemlje, pogodila ga je banana jednog vještog strijelca. Prelomljeno na pola, vratilo se u zemlju, ali nije htjelo da odustane. Želilo je silno da postane drvo. I zato je s vremena na vrijeme, opet iznova pokušavalo...


I majmunčići su bili sve vještiji u gađanju pa bi se na kraju sjeme moralo opet da vrati u zemlju izdanaka  prepolovljenog na pola.

Ali sjeme nije htjelo da odustane, iako su ga i drugovi preklinjali da to uradi i da kao i oni čeka da majmuni odu. Ono ih nije slušalo i sve više i jače se trudilo da uspije. Ponekad bi prošlo i par dana da ga banane ne prepolove, ali na kraju bi se uvijek našao neki dobar strijelac da ga tako jako udari da se njegov izdanak ipak polomi. I sve bi krenulo od početka. Iznova i iznova.

Sve dok, jednog dana, nakon što se pojavio iznad zemlje i nakon što ga je pogodila banana, izdanak nije bio prelomljen. Onda ga je pogodila i druga banana, pa treća, ali njemu nije bilo ništa. Njegovo krhko stabalce je već toliko puta bilo pogođeno bananom da je, od silnih ožiljaka i udaraca, osnažilo i postalo toliko čvrsto da mu banane više nisu mogle ništa.

Nastavilo je da raste i raste... Zahvaljujući čvrstoći svog stabla, ni druge nevolje, jaki vjetrovi i kiše mu nisu mogli ništa - izraslo je u najljepše i najmoćnije stablo u džungli.

Njegovi drugovi su zauvijek ostali pod zemljom i dalje se nadajući da će majmunčići otići sa proplanka. Nisu shvatili da su upravo ti majmuni i njihovi udarci bananama potrebni njihovim izdancima da bi očvrsli i izrasli u stabla, pripremljena i ojačana za sve druge nevolje i teškoće u životu.